Privatni transfer do Marušića

Do Marušića se vozi dalje na jug istom obalnom cestom kao do Piska, cijelim putem uz more, a sive litice Biokova stalno su u pozadini s kopnene strane. S 55 kilometara i oko 55 minuta, ovo je jednostavan nastavak dionice Omiš–Makarska, dovoljno dug da vidite kako se obala mijenja od ušća Cetine do otvorenijih plaža južnije. Cesta je na ovom dijelu dobro održavana, s mjestima za mimoilaženje i dobrom preglednošću unatoč oštrim zavojima uz litice, a planinski zid s lijeve strane rijetko popušta sve do samog ulaska u Marušiće. Mještani ovu dionicu ponekad zovu najljepšim satom vožnje u Dalmaciji, i teško je ne složiti se kad poslijepodnevno svjetlo istodobno obasja litice i more, osobito kad je vozite prvi put.

Marušići su tek nekoliko raštrkanih kuća oko malih uvala, a svaku šljunčanu plažu od susjedne dijele niske stijene, pa imate pravi osjećaj privatnosti i kad su susjedne uvale zauzete. Mjesto nema pravo središte: to je niz smještaja i nekoliko sezonskih restorana, a ne pravo naselje, što odgovara upravo onima koji ovamo dolaze: gostima koji žele mirnu bazu uz more nadohvat trgovina i noćnog života Makarske, ali ne usred njih. Stijene između uvala dobre su i za ronjenje s maskom uz obalu, a more je zbog strmog dna, tipičnog za ovaj dio obale, često osjetno bistrije nego na prometnijim plažama bliže Makarskoj. Mnoge kuće na ovom potezu izvorno su građene kao jednostavne ljetne kućice obitelji iz unutrašnjosti, a posljednjih desetljeća, kako je rastao turizam, postupno su dograđivane i pretvarane u smještaj za goste: čest obrazac na ovom dijelu rivijere koji objašnjava zašto mnoga mala mjesta i usred ljeta djeluju prvo kao naselja, a tek onda kao turistička mjesta. Mještani neke uvale i danas zovu imenima koja se prenose generacijama, a ne onima s karte, što je dio posebnog šarma boravka u ovako malom mjestu.

Promajna i Tučepi kratka su vožnja dalje na jug, lako ih je posjetiti tijekom duljeg boravka ili spojiti u transfer ako usred putovanja mijenjate smještaj. Sama Makarska, s puno restorana, trgovina i trajektom za Sumartin na Braču, dovoljno je blizu za večernji izlazak. Prelazak trajektom na Brač omiljen je poludnevni izlet za sve koji borave na ovom dijelu rivijere, a franjevački samostan i muzej školjaka u Makarskoj vrijede sat-dva ako se vrijeme pokvari. S ovog dijela obale dostupna je i glavna cesta do Parka prirode Biokovo, s pogledom na cijelu rivijeru za one koji se ne boje serpentina. Najviši vrhovi parka prelaze 1.700 metara, pa je ondje osjetno svježije nego uz more, što vrijedi imati na umu ako ljeti nakon jutra na plaži idete na planinu.